Radionice

Radionice 7. Juventafesta

Slađana Zrnić

SLAĐANA ZRNIĆ

glumica i dramska pedagoginja

Rođena je 1974. u Banja Luci, Bosna i Hercegovina. Akademiju Umjetnosti Banja Luka, odsjek gluma, u klasi profesora Nenada Bojića, završila je 2003. g. Nakon završenog studija u Banjoj Luci upisuje  specijalističke Inter-disciplinarne studije  na Univerzitetu Umetnosti u Beogradu u klasi  prof. Vere Milanković i i prof.  Marine Marković, odsjek Američki mjuzikl.

Osnivačica je Amaterske pozorišne trupe Milenijum, Srbac, Bosna i Hercegovina 2006. g. gdje radi kao voditeljica radionice glume i umjetnička direktorica. Režirala je više od deset predstava za koje je dobila pet nagrada za režiju te dvije nagrade za inventivnost i izuzetan doprinos u radu sa mladim ljudima kao i nagrade za scenski pokret i govor u radu sa mladim ljudima i djecom. U saradnji sa Gradskim pozorištem Jazavac Banja Luka osnovala je glumački Studio Jazavac 2012. g. Trenutno radi sa sedmom generacijom.

Zaposlena je kao glumica u Narodnom pozorištu Republike Srpske Banja Luka, Bosna i Hercegovina od 2004. godine. Radi i u Dječijem pozorištu Republike Srpske, Banja Luka, Bosna i Hercegovina, Gradskom pozorištu Jazavac, Banja Luka, Bosna i Hercevoina i Ateljeu 212, Beograd, Srbija, također ostvarila je saradnju sa Narodnim pozorištem u Tuzli, Bosna i Hercegovina i Budva Grad Teatrom, Crna Gora.

Nagrađivana je i kao glumica Bosne i Hrecegovine, Srbije i Makedonije.

RADIONICA TIJELO ISPOD MASKE

Maska predstavlja apsolutnu barijeru, i time što je nosi, glumac izjavljuje da se u potpunsti predao ulozi koju igra.

Pokušaćemo zajedno sa učesnicima radionice, otkriti pravi značaj maske i njen uticaj na publiku. Takođe, savladati zanat nošenja i djelovanja maske. Maska nije samo napravljena kreacija od gipsa i kartona već lice unurašnjeg čovjekovog bića i ne odvaja se od tijela što vlastitog tako i glumčevog. Bavićemo se pitanjima pokreta ispod maske, gesta koji je nadopunjuje i najzad otkriti čudotvornu moć maske.

Amila Trezimehić

AMILA TERZIMEHIĆ

glumica

Rođena 1988. g.  u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, gdje je završila osnovnu i srednju školu. U djetinjstvu se bavila ritmičkom gimnastikom i baletom u klubu “Bosna”.  Trinaest godina je bila državna prvakinja u svakoj konkurenciji, a 2004. godine i olimpijska kandidatkinja za Atenu. 1998. g. izabrana je za najperspektivniju sportistkinju u BiH, a 2005. g. godine nagrađena je Specijalnim priznanjem za razvoj sporta u našoj državi. Osim ritmičke gimnastike i baleta, trenirala je i jazz balet, hip-hop, latino plesove, te pohađala različite radionice savremenog plesa.

Iako se veći dio života bavila plesom, po završetku gimnazije upisuje Poetski teatar mladih Juventa koji vodi cijenjena glumica Jasna Diklić. Potom upisuje Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, Bosna i Hrcegovina koju  2011. g. završava u klasi prof. Ermina Brave i doc. Džane Pinjo kao studentica generacije. U novembru 2015. na festivalu Susret pozorista u Brčkom, dobila je nagradu za najbolju mladu glumicu za lik Ljubice koju igra u predstavi „Mali mi je ovaj grob“ u režiji Dine Mustafića. Nagrada za najbolju glumicu na Fist Festivalu u Beogradu za ulogu u predstavi Elektra, kao i osvojeno drugo mjesto na Its festivalu u Amsterdamu za plesnu predstavu Odette&Odile. Kao glumica angažovana u projektima Narodnog pozorišta, SARTR-a, Pozorišta mladih i Kamernog teatra. Trenutno radi kao asistentica na predmetu Ples na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

RADIONICA IGROM DO PLESA

Ples je prečica do sreće i dobrog raspoloženja. Plesna radionica će biti zajednički proces “buđenja” tijela, osvještavanja svojih sposobnosti, te usvajanje elementarnih znanja o pokretu, savremenom plesu, tijelu, prostoru , ritmu i neverbalnoj komunikaciji.

Kroz improvizacije i igru, ćemo istraživati impulse i reflekse tijela, te njegove granice. Zajedno ćemo naučiti kako jednostavnu fizičku radnju, ili gestu pretvoriti u plesni korak ili koreografski odlomak. Gradeći zajednički vedri duh, i timski rad polaznici bi kroz različite vježbe, zadatke i kreativne izazove došli do koreografije- ličnog plesnog zapisa. Cilj radionice je da učenici oslobode svoje tijelo, da povjeruju da svi mogu plesati i da je svako tijelo dobro došlo i posebno kao nijedno drugo.

tijana vignjevic

TIJANA VIGNJEVIĆ

dirigentica i profesorica

Rođena, odrasla i školovala se u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.

Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, u klasi prof.em. Teodora Romanića, je 2001. godine diplomirala dirigovanje, te odmah nakon diplomiranja počela raditi u Srednjoj muzičkoj školi Sarajevo kao profesor orkestra. Postdiplomski studij završila je u klasi prof.em. Uroša Lajovica na Univerzitetu za muziku i scenske umjetnosti u Beču. Dirigentica je Ženskog vokalnog ansambla Corona i Mješovitog hora Seljo, pri AKCUS-u Seljo.

Do sada je surađivala na nekoliko teatarskih i filmskih projekata sa Dubravkom Zrnčić- Kulenović/Alisa u zemlji čuda (Studio lutkarstva Sarajevo), Selmom Spahić/ Sumnja (Kamerni teatar 55), Grebanje ili Kako se ubila moja baka (Bosansko narodno pozorište u Zenici), Djeca sunca (SARTR), Lenkom Udovički / Kralj Lear (Teatar Ulysses), Slavišom Mašićem/ Krupno u totalu, Nerminom Hamzagićem/ Strah i bijeda Trećeg rajha (SARTR), Tartif (Narodno pozorište Sarajevo), Pobunjenik M.K. (NPS), Dinom Mustafićem/ Terorizam (Kamerni teatar 55), Ninom Kleflin/ Jedan čovjek, dva šefa (NPS), Mirnom Dizdarević/ Stanja šoka (SARTR), Alenom Džebo/ Svirala (Pozorište mladih Sarajevo), Tatjanom Šojić/ Zlatna jabuka.

TEATARSKA MUZIČKA RADIONICA

Cilj teatarske muzičke radionice je otkriti mogućnosti stvaranja zvuka za učesnike bez ranijeg muzičkog obrazovanja i one koji već imaju (koliko god veliko ili malo) znanje o muzici. Učesnici će učiti koristiti nove i stare muzičke vještine  za potrebe teatra.

Radionica treba pomoći u osvještavanju ritma i zvukova koji nas okružuju i mogućnostima repridukovanja tih zvukova uz pomoć našeg tijela, svakodnevnih predmeta ili muzičkih instrumenata.

Nakon istraživanja vlastite kreativnosti i savladavanja osnovnih muzičkih vještina, učesnici trebaju biti u mogućnosti prenijeti emociju ili atmosferu teatarske scene koristeći se samo zvukom.

Kroz radionicu ćemo pokušati odgovoriti na sljedeća pitanja:

Šta je zvuk? Koliko je zvuk važan u svakodnevnom životu? Gdje čujemo ritam oko nas? Kako moje tijelo, moja odjeća i predmeti koje svakodnevno koristim mogu proizvesti zvuk? Mogu/znam li pjevati?  Da li je govor pjevanje? Kako intonacija mog govora može promijeniti značenje scene? Kako, gdje i zašto koristiti tišinu u teatarskoj sceni? Šta želim postići u određenoj sceni i kako zvuk može pomoći da se moja poruka prenese publici?

** Napomena: učesnici koji se prijave na radionicu, a sviraju neki instrument, neka ga ponesu na radionicu.

Jasminka-Bozuta

JASMINKA BOŽUTA

lutkarka

Rođena u Sarajevu 1980. god. Završila Francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kao članica Studija lutkarstva Sarajevo od 2000. godine  prošla proces edukacije za glumca lutkara kroz tridesetak stručnih seminara i kreativnih radionica, inostranih i domaćih predavača. Učestvovala u 16 predstava profesionalne produkcije Studija lutkarstva Sarajevo.

Od 2002. do 2005. kroz edukativni proces za dramskog pedagoga sudjelovala  u radu sa djecom u Dječijem dramskom studiju, od 2005. samostalno vodila radionice s djecom. Dobitnica dvije nagrade, za lutkarsku animaciju i najbolje glumačko ostvarenje za predstavu Patuljak nam priča Studija lutkarstva Sarajevo. Posjeduje certifikat  Montessori edukatora. Trenutno zaposlena kao jedna od voditeljica dramskih umjetnosti u Privatnoj osnovnoj školi “Bloom” i igra u predstavama Studija lutkarstva Sarajevo.

RADIONICA LUTKARSTVA

Na ovogodišnjem Juventafestu pozabavićemo se animacijom tijela, prvenstveno ruku: od ruke do lutke. Istraživaćemo mogućnosti šta se sve može napraviti od ruku i našeg tijela uz male dodatke poput tkanine, malih predmeta…Na koji način ruke jednog ili više glumaca  postaju jedna cijelina, lutka za sebe i kakve mogućnosti nam daje u animaciji. Planiramo se dobro zabaviti i napraviti nekoliko malih  lutkarskih etida.

Alena Džebo

ALENA DŽEBO

glumica i dramska pedagoginja

Rođena je 1978. g. u Sarajevu. Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirala je na Odsjeku za Glumu 2002. g. Radeći kao freelancer, odigrala je desetine predstava na Otvorenoj sceni Obala, Sarajevo, te u pozorištima u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Zenici, Londonu, Torontu, SAD-u. I tokom studija i kao profesionalna glumica, dodatno se edukovala kroz različite radionice i seminare (Commedia dell’ Arte workshop u Italiji, Odin teatret,  Sarajevo film festival Talent Campus, MESS Workshops, Meyerholdova Biomehanika, Osnovi psihodrame i teorija uloga – Psihodramski centar TELOS Novi Sad i Međunarodni plesni seminar u BiH).

Članica je Udruženja dramskih umjetnika Altteatar i Udruženja filmskih radnika BiH. Od 2006. aktivno je uključena u rad Biblioteke za slijepa i slabovidna lica Bosne i Hercegovine kao čitač. Od 2015. aktivno sarađuje sa Udruženjem „Život sa Down sindromom FBiH“ na projektima koji se tiču inkluzije u kulturi.

Za svoj rad i promociju snimanja knjiga za Biblioteku za slijepa i slabovidna lica u BiH, kao i za inkluzivan dramski rad sa djecom sa teškoćama u razvoju, 2015. godine UNICEF BiH joj je dodijelio priznanje Šampion inkluzije.

INKLUZIVNA RADIONICA

Teatar bi trebao biti mjesto prihvaćanja, razumjevanja, slavljenja naše posebnosti i individualnosti. Ljudska potreba i želja da se izrazi kroz umjetnost, nikada nije uslovljena određenim “hendikepom”, teškoćom ili invalidnošću. Ali, kroz istoriju, ta potreba i želja jesu spriječavane i ugnjetavane. Takav tretman društva prema osobama s invaliditetom ostavio je trag iz kojeg je, uz pomoć borbe za ljudska prava započetim u dvadesetom vijeku, iznikla kultura invaliditeta koja pretpostavlja osjećaj zajedničkog identiteta i ciljeva. Pravo svakog živog čovjeka, a posebno djece i mladih, je pravo na slobodno izražavanje i učestvovanje u kulturnom životu jednog društva. Svjedoci smo, da se to pravo u bh. društvu, uvažava samo deklarativno, bez stvarnih platformi koji će umogućiti djeci i mladima s invaliditetom, ravnopravno učestvovanje u kulturnom žvotu zajednice. A zašto je to tako? „Priznajući da je fenomen invalidnosti koncept koji se razvija, a da sama invalidnost proističe iz interakcije osoba s oštećenjima sa okolinskim barijerama i barijerama koje se odražavaju u stavovima zajednice, a otežavaju puno i efektivno učešće osoba s invaliditetom u društvu na osnovu jednakosti sa ostalim članovima tog društva.“

Iz ovog dijela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, zapravo vidimo je da je invalidnost” razvojni proces koji prije svega proizlazi iz stavova, ali i barijera iz okoline, koji otežavaju sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu. Drugo, invalidnost se ne smatra zdravstvenim stanjem, nego se radije posmatra kao rezultat interakcije između negativnih stavova ili neprikladne okoline u odnosu na stanje pojedinih osoba. Zašto ovo naglašavam? Na umjetnosti je prvenstveno, da počne uklanjati ove barijere, da senzibilizira društvo, da ne spriječava nečiji kreativni izraz, da počne vjerovati da i osoba s invaliditetom moze biti umjetnik i ima stav koji trebamo čuti. A za takve promjene i procese, teatar je najmagičnije mjesto. Mjesto u kojem možeš biti siguran, svoj, biti poseban i drugačiji. Djeca i mladi Sarajeva zaslužuju takvo mjesto. Juventa festival je idealna prilika da se konačno i mladi sa invaliditetom, srednjoškolci, ona najranjivija grupa, koja je puna sumnji i strahova, oslobode i da im se da prilika da se čuju, vide i prepoznaju. Inkluzivne radionice omogućiće i razmjenu iskustava, promociju mogućnosti mladih sa invaliditetom, te podsticanje aktivizma i uopšte podizanje svijesti o sposobnostima i vještinama koje mladi s invaliditetom imaju.

ines-skuflic-horvat

INES ŠKUFLIĆ - HORVAT

dramska pedagoginja

Diplomirala i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1990. do 2016. zaposlena kao dramska pedagoginja u Učilištu ZKM-a, gdje je režirala niz predstava s kojima je učestvovala na desetak međunarodnih festivala. U Dramskom studiju Tirena vodila je niz projekata, velik broj seminara i radionica za učitelje, djecu i mlade širom Hrvatske i u inostranstvu. Direktorica je 11. europskih dječjih dramskih susreta i četrnaest pozorišnih kampova. Dobitnica nagrade Grozdanin kikot i nagrade Hrvatskog centra za dramski odgoj za trajan doprinos razvoju dramskog odgoja. Urednica tri zbirke igrokaza. Od 2016. predaje na Postdiplomskom specijalističkom studiju Dramske pedagogije.

Maja Sviben

MAJA SVIBEN

dramska pedagoginja

Rođena u Zagrebu, Hrvatska 1981. g.  gdje završava studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti. Kao autorica, dramaturginja, scenaristica i prevoditeljica sarađivala je na dvadesetak predstava u različitim hrvatskim pozorištima, umjetničkim organizacijama i drugim kulturnim ustanovama te manifestacijama (Hrvatsko narodno kazalište, Hrvatska radio-televizija, Teatar &TD, Muzički biennale, Atelier Choreographique, Dječje kazalište B. Mihaljevića, GKL Split). Dobitnica treće nagrade ‘Marin Držić’ za tekst ‘Točka izvorišta’ 2004. Dobitnica nagrade za najbolju scensku prilagodbu, SLUK 2013. (za predstavu ‘Grga Čvarak’ Dječjeg kazališta B. Mihaljevića iz Osijeka, zajedno s redateljicom T. Kučinović). Od 1999. radi kao dramska pedagoginja za Dramski studio ‘Tirena’. Osnivačica je i članica uredništva portala Drame.hr. Suosnivačica je umjetničkog kolektiva SKROZ.

BEZ TEKSTA DO PREDSTAVE

Radionica za profesore, voditelje dramskih sekcija u srednjim školama

Pozorište je saradnički proces gdje se okupljaju različiti umjetnici kako bi osigurali cjelovitost iskustva, kako za izvođače, tako i za gledatelje. Metoda skupno osmišljenog pozorišta (devising theatre) to još naglašava, stavljajući u fokus proces proizvodnje u kojem su svi pridonose izvedbi u raznolikim ulogama, brišući granicu između autora i izvođača.

Radionica je namijenjena polaznicima koji žele istraživati stvaranje i razvoj ideja za izvedbu koja nije zasnovana na dramskom tekstu, već na različitim poticajima poput svakodnevnih problemskih situacija, tekstualnim predlošcima različitih žanrova, fotografiji, ritmu, muzici, pokretu. Radionica se sastoji od uobličavanja scena, priča i scenskih slika kroz individualne i grupne zadatke. Jedna od tehnika je i „izvedbeni odgovor“, koja od učesnika traži da na ponuđene ideje, kreacije i pitanja odgovore vlastitim izvođačkim činom, ne nužno verbalnim, što razvija različite oblike komunikacije. Time se proizvodnja izvedbe oslobađa tradicionalnih ograničenja procesa eksperimenta, otvarajući prostor za kreativne intervencije.